Akademik Uroš Predić: Portret iz 1920. godine ulazi u privatnu umetničku kolekciju „Foster + Svensson Private Art Collection“
Novi Sad, Srbija - Apothecary i Foster + Svensson obogatili su privatnu umetničku kolekciju „Foster + Svensson Private Art Collection“ delom akademika Uroša Predića, poznatim pod nazivima Portret rođake Smilje i Portret Smilje Radosavljević Janković, nastalim 1920. godine. Akvizicija je realizovana 10. oktobra 2026. godine.
Izveden u tehnici ulja na platnu kaširanom na kartonu, ovaj portret izdvaja se izuzetno bogatom istorijskom i dokumentarnom građom. Njegov značaj ne ogleda se samo u identitetu autora i umetničkom kvalitetu, već i u sačuvanim dokumentima koji povezuju sliku sa stvaralačkim nasleđem Uroša Predića, imenom portretisane osobe i istorijskim prostorom Banata. Posebnu vrednost predstavlja činjenica da se delo može pratiti do istorijskog zapisa o Predićevom opusu, koji je priredio Mihovil Tomandl i objavio 1963. godine.
Ova akvizicija stoga predstavlja više od dopune kolekcije delom jednog od najznačajnijih srpskih slikara. U privatnu umetničku kolekciju „Foster + Svensson Private Art Collection“ ulazi delo čija se istorija može proučavati kroz samu sliku, stručnu dokumentaciju, podatke o provenijenciji i objavljeni bibliografski izvor.

Foto: Akademik Uroš Predić (1857-1953).
Akademik Uroš Predić
Rođen 1857. godine u Orlovatu, Uroš Predić osnovno obrazovanje stekao je u Pančevu, a potom nastavio školovanje na Akademiji likovnih umetnosti u Beču. Na Akademiju se upisao 1876, a diplomirao 1880. godine, usavršavajući se pod mentorstvom istaknutog austrijskog slikara i profesora Kristijana Gripenklerla (Christian Griepenkerl). Nakon studija radio je u Gripenklerlovom privatnom ateljeu i ostao blisko povezan sa akademskim umetničkim krugovima Beča, između ostalog i kroz angažman asistenta na Akademiji.
Bečko obrazovanje uvelo ga je u srednjoevropsku akademsku tradiciju druge polovine 19. veka, dok je njegov kasniji stvaralački put postao duboko povezan sa srpskim kulturnim i umetničkim životom. Predić je postao jedan od najznačajnijih predstavnika akademskog realizma u srpskom slikarstvu i jedan od njegovih najistaknutijih portretista. Podaci o njegovom životu, obrazovanju, profesionalnom angažmanu i akademskim priznanjima dokumentovani su u biografiji koju objavljuje Srpska akademija nauka i umetnosti (SANU).
Njegov stvaralački put svedoči i o kulturnoj razmeni između Srbije i šireg srednjoevropskog umetničkog prostora. Godine 1889. Predić je izlagao na Svetskoj izložbi u Parizu (Exposition Universelle), gde je predstavio dela Hercegovački begunci i Siroče na majčinom grobu. Za svoje radove dobio je bronzanu medalju. Među posetiocima izložbe bio je i Mihajlo Pupin, srpsko-američki naučnik i dobrotvor, koji je tom prilikom video i otkupio obe slike, a potom ih poklonio muzeju u Beogradu. Ovaj događaj obrađen je u materijalu Muzeja Vojvodine o Mihajlu Pupinu.
Predićev opus obuhvata portrete, religiozne i istorijske kompozicije, žanr-scene, crteže i monumentalna dela. Među njegovim najpoznatijim ostvarenjima nalaze se Vesela braća, Siroče na majčinom grobu, Hercegovački begunci, Kosovka devojka i Sveti Sava blagosilja srpsku omladinu. Značaj njegovog stvaralaštva u okviru srpskog akademskog realizma, kao i trajno interesovanje za njegov opus, potvrđuje i izložba SANU Uroš Predić - Plemenita jednostavnost svakodnevnog života.
Uroš Predić i umetnost portreta
Portret je zauzimao posebno mesto u Predićevom stvaralaštvu. Njegove portrete odlikuju preciznost akademskog crteža, pažljivo posmatranje i izuzetna posvećenost obliku lica, držanju, odeći, materijalima i individualnom izrazu portretisane osobe. Za Predića, portret nije predstavljao samo beleženje spoljašnjeg izgleda. Njegovi portreti čuvaju trag o pojedincima, a kroz njih i o društvenom i kulturnom svetu u kojem su živeli. Portretisao je istaknute ličnosti srpskog javnog i kulturnog života, ali i članove porodica i zajednica sa kojima je bio lično povezan.
Portret rođake Smilje, poznat i kao Portret Smilje Radosavljević Janković, pripada ovom važnom segmentu njegovog opusa. Nastao 1920. godine, pripada zrelom periodu stvaralaštva umetnika čija je karijera već tada trajala nekoliko decenija i čiji je umetnički izraz bio oblikovan kako bečkim akademskim obrazovanjem, tako i dugogodišnjim posvećenim odnosom prema srpskom društvu i kulturi.
Poseban značaj ove slike ogleda se i u tome što njen istorijski identitet potvrđuje dokumentacija koja prevazilazi samo umetničko delo.

Foto: "Portret Smilje Radosavljević Janković", ulje na platnu kaširano na kartonu, iz 1920. godine. © Akademik Uroš Predić; Foster + Svensson Private Art Collection.
Portret sa dokumentovanom istorijom
Na slici se nalazi potpis „U.P. 19.X.1920“, koji neposredno potvrđuje godinu njenog nastanka. Autentičnost dela potvrđena je kroz dva zasebna stručna mišljenja istoričara umetnosti Nikole Kusovca i Mileta Ignjatovića, čije procene identifikuju sliku kao originalno delo akademika Uroša Predića, datirano u 1920. godinu, a portretisanu osobu kao Smilju Radosavljević Janković.
Dokumentacija o provenijenciji povezuje delo sa umetničkom zaostavštinom Uroša Predića, koju su njegovi naslednici čuvali u Pančevu, i beleži njegovu kasniju istoriju kao dela sačuvanog u privatnom vlasništvu. Dokumentacija takođe povezuje sliku sa Tomaševcem, mestom koje se pojavljuje u istorijskim zapisima o Predićevom stvaralaštvu i porodičnim vezama.
Najznačajniji trag predstavlja neposredna referenca na portret u sistematskoj bibliografiji i popisu Predićevih radova koje je sastavio Mihovil Tomandl. Istoričar i bibliograf Tomandl bio je i blizak Predićev prijatelj. Sam Predić vodio je detaljnu evidenciju svojih dela, a Tomandl je taj materijal, zajedno sa sopstvenim poznavanjem umetnika i njegovog opusa, koristio pri izradi sistematizovanog pregleda.
U bibliografiji Bibliografija i spisak radova Uroša Predića, koju je Matica srpska objavila 1963. godine, delo je navedeno pod rednim brojem 1252, u odeljku posvećenom radovima iz 1920. godine. Zapis glasi: „Smilja M. Radosavljević, poklon, Tomaševac.“ Zapis se nalazi na 163. strani objavljene bibliografije.
Digitalizovano izdanje Zbornika Matice srpske za društvene nauke omogućava neposredan uvid u publikaciju u kojoj je Tomandlova bibliografija objavljena. Bibliografski podaci potvrđuju da je tekst objavljen 1963. godine, u broju 35, na stranama 143-171.
Ovaj kratak istorijski zapis ima izuzetnu vrednost. U samo jednom redu sačuvani su ime portretisane osobe, godina nastanka dela, podatak da je reč o poklonu i veza sa Tomaševcem. Na taj način pruža nezavisnu istorijsku referencu za sliku koja je sačuvana duže od jednog veka. Za razumevanje istorije ovog portreta posebno je značajno to što Tomandlov zapis prethodi njegovom sadašnjem vlasništvu za više decenija. Delo je tako potvrđeno u objavljenoj evidenciji Predićevog opusa, uz sačuvanu dokumentarnu vezu između portreta, prezimena Radosavljević i Tomaševca.
Predić, Tomaševac i prezime Radosavljević
Tomaševac zauzima značajno mesto u široj biografiji Uroša Predića. Istorijska građa koju je objavio Narodni muzej Srbije beleži njegove veze sa rođacima u Tomaševcu, kao i boravke u ovom mestu, tokom kojih je posmatrao i skicirao svakodnevni život u Banatu. Selo se pojavljuje i u dokumentaciji koja se odnosi na širi krug Predićeve porodice i njegovo umetničko delovanje. Predić je portretisao članove nekoliko pančevačkih porodica, među kojima su bili i članovi porodice Radosavljević. Narodni muzej Pančevo čuva dokumentaciju o Predićevom portretnom stvaralaštvu i njegovim vezama sa porodicama iz Pančeva, uključujući porodicu Radosavljević.
Ove veze pružaju istorijski kontekst za razumevanje portreta, ali ne predstavljaju osnov za donošenje pretpostavki o preciznom porodičnom poreklu Smilje Radosavljević Janković. Dokumentarni trag najpouzdaniji je upravo u onome što neposredno potvrđuje: imenu zabeleženom kod Tomandla, mestu Tomaševcu, godini 1920, oznaci da je delo bilo poklon, fizičkom potpisu na slici, kao i kasnijoj dokumentaciji o provenijenciji i stručnim procenama.
Za delo koje treba da ostane dostupno budućim istraživanjima, očuvanje jasne granice između dokumentovanih činjenica i njihovog tumačenja predstavlja važan deo odgovornog kolekcionarstva.
Nasleđe sačuvano u muzejima i privatnim kolekcijama
Predićevo umetničko nasleđe danas je raspoređeno između vodećih srpskih kulturnih institucija, muzejskih zbirki i privatnih kolekcija. Obim i trajni značaj njegovog opusa potvrđeni su velikim izložbama koje su okupljale dela iz Galerije Matice srpske, Srpske akademije nauka i umetnosti, Narodnog muzeja Srbije, Narodnog muzeja Zrenjanin, Narodnog muzeja Pančevo, Muzeja Srpske pravoslavne crkve, Muzeja grada Beograda i drugih institucija.
Značajno je da su na ovim izložbama predstavljana i dela iz privatnih kolekcija, od kojih mnoga ranije nisu bila dostupna široj publici. Ovaj aspekt recepcije Predićevog stvaralaštva važan je za razumevanje uloge odgovornog privatnog kolekcionarstva u očuvanju kulturnog nasleđa. Dela koja se ne nalaze u institucionalnim zbirkama mogu imati izuzetnu istorijsku i naučnu vrednost i, kada su adekvatno dokumentovana i sačuvana, doprineti širem razumevanju umetnikovog opusa.
Predićevo nasleđe nije sačuvano samo kroz njegove slike. Građa povezana sa njegovim životom i radom obuhvata crteže, studije, fotografije, pisma, dnevnike, lične predmete, kataloge i drugu dokumentaciju. Značajan deo sadržaja njegovog beogradskog ateljea prenet je 1954. godine u Narodni muzej Zrenjanin, čime je obezbeđena izuzetno bogata dokumentarna osnova za proučavanje njegovog umetničkog i ličnog sveta. O ovom segmentu nasleđa govori i prezentacija SANU posvećena Predićevom ateljeu i sačuvanoj građi.
Novije izložbe i naučni projekti nastavljaju da dela Uroša Predića koja su dugo bila slabo poznata ili čuvana u privatnim kolekcijama uvode u javni i stručni prostor. Izložba Galerije Matice srpske Uroš Predić u Sentandreji jedan je od savremenih primera dela koje je decenijama čuvano u okviru porodičnog nasleđa, pre nego što je predstavljeno široj publici i postalo predmet intenzivnijeg stručnog interesovanja.
Ovaj kontinuirani proces identifikacije, očuvanja i tumačenja pokazuje da istorija Predićevog opusa nije zaključena. Dela sačuvana u privatnom vlasništvu i danas mogu doprineti boljem razumevanju umetnikove karijere i kulturnog okruženja u kojem je stvarao.
Savremeno interesovanje za Predićevo stvaralaštvo i istorijski značaj
Predićevog stvaralaštva prati i kontinuirano savremeno interesovanje. Dana 28. aprila 2025. godine, portret Uroša Predića Devojčica (umetnikova sestričina Angelina u sedmoj godini) sa knjigom u crvenoj fotelji prodat je na aukciji aukcijske kuće Dorotheum u Beču za 169.500 evra, čime je postignut novi aukcijski rekord za delo ovog umetnika. Ostvarena cena bila je jedanaest puta viša od početne procene, a sliku je potom obezbedio Narodni muzej Srbije.
Značaj ovog događaja prevazilazi finansijski rezultat. On potvrđuje trajno međunarodno interesovanje za Predićevo stvaralaštvo, kao i aktivan proces vraćanja značajnih dela sa privatnog i međunarodnog tržišta u javne kulturne zbirke.
Priča o Portretu rođake Smilje, odnosno Portretu Smilje Radosavljević Janković, deo je ovog šireg procesa ponovnog otkrivanja i očuvanja umetničkog nasleđa. Njegovo odredište, međutim, nije tržište umetnina. Delo ulazi u privatnu umetničku kolekciju „Foster + Svensson Private Art Collection“, gde postaje deo dugoročne kulturne inicijative posvećene očuvanju značajnih umetničkih ostvarenja i istorija koje ih prate.
Očuvanje dela srpskog umetničkog nasleđa
Akvizicija Portreta rođake Smilje (Portreta Smilje Radosavljević Janković) odražava jedno od temeljnih načela privatne umetničke kolekcije „Foster + Svensson Private Art Collection“: umetničko delo ne određuje samo njegovo fizičko prisustvo, već i znanje, dokumentacija, sećanja i kulturni kontekst koji ga prate. Jedna ovakva slika nosi nekoliko istorija istovremeno. Tu je istorija njenog nastanka, kroz rad akademika Uroša Predića; istorija portretisane osobe; istorija porodica i mesta povezanih sa delom; istorija njegovog očuvanja; kao i istorija ljudi i institucija zahvaljujući čijim se zapisima njegov put i danas može pratiti.
Tomandlov zapis iz 1963. godine zato predstavlja više od bibliografske reference. On je sastavni deo dokumentarnog identiteta slike. Stručna mišljenja Nikole Kusovca i Mileta Ignjatovića, fizički potpis sa datumom iz 1920. godine, dokumentacija o provenijenciji i istorijske reference na Tomaševac i prezime Radosavljević zajedno čine skup dokaza koji omogućava da se delo sagleda u širem kontekstu istorije Predićevog stvaralaštva.
Foster + Svensson očuvanje ovakvih podataka smatra sastavnim delom kolekcionarstva. Čuvanjem umetničkog dela zajedno sa njegovom istorijskom i dokumentarnom građom, privatna umetnička kolekcija „Foster + Svensson Private Art Collection“ nastoji da obezbedi ne samo njegovo fizičko očuvanje već i mogućnost da ono ostane dostupno za proučavanje i istraživanje budućim generacijama.
U tom smislu, ova akvizicija predstavlja istovremeno čin kolekcionarstva i čin odgovornog staranja o kulturnom nasleđu.
Više od jednog veka nakon što je Predić na platnu ostavio svoj potpis i datum, Portret rođake Smilje (Portret Smilje Radosavljević Janković) započinje novo poglavlje svoje istorije. Njegovim čuvanjem u privatnoj umetničkoj kolekciji „Foster + Svensson Private Art Collection“ obezbeđuje se da slika, zajedno sa dokumentarnim tragom koji je prati, ostane deo trajne priče o srpskoj umetnosti.
Apothecary: estetika, autentičnost i dugovečnost
Za Apothecary, učešće u ovoj akviziciji prirodno se nadovezuje na vrednosti koje oblikuju njegov pristup lepoti i svakodnevnom životu. Umetnost, estetika, originalnost, tradicija i očuvanje kvaliteta kroz vreme predstavljaju principe koji povezuju umetničko nasleđe sa filozofijom brige o sebi i načina života koji Apothecary neguje. Poput odgovornog pristupa dugovečnosti (longevity), koji podrazumeva posvećenost kvalitetu i očuvanju vrednosti na duge staze, čuvanje umetničkog dela znači prepoznati ono što prevazilazi trenutak i ostaje značajno generacijama koje dolaze. Kroz ovu inicijativu, Apothecary potvrđuje da lepota nije samo stvar izgleda, već i kulture, znanja, nasleđa i pažnje koju posvećujemo onome što vredi sačuvati. Jer upravo su umetnost i estetika, u svojim različitim oblicima, deo onoga što život čini lepšim.
Podaci o umetničkom delu
Umetnik: akademik Uroš Predić (1857–1953)
Naziv dela: Portret rođake Smilje
Alternativni naziv: Portret Smilje Radosavljević Janković
Godina nastanka: 1920. godina
Tehnika: ulje na platnu kaširanom na kartonu
Umetnički pravac: akademski realizam
Potpis: „U.P. 19.X.1920“
Kolekcija: Privatna umetnička kolekcija „Foster + Svensson Private Art Collection“
Datum akvizicije: 10. oktobar 2026. godine
Izvori i dokumentacija:
Osnovni istorijski izvor za ovo delo je Mihovil Tomandl, Bibliografija i spisak radova Uroša Predića, Matica srpska, 1963, zapis br. 1252, str. 163, objavljen u publikaciji Zbornik Matice srpske za društvene nauke, br. 35, str. 143-171. Digitalizovano izdanje publikacije dostupno je u arhivi Matice srpske.
Istraživačka, dodatna referentna građa i institucionalni izvori:
• Srpska akademija nauka i umetnosti - Akademik Uroš Predić
• SANU - Uroš Predić - Plemenita jednostavnost svakodnevnog života
• SANU - Dakle, vi ste Uroš Predić
• Muzej Vojvodine - građa o Mihajlu Pupinu i Urošu Prediću
• Narodni muzej Srbije - Uroš Predić
• Narodni muzej Pančevo - Uroš Predić i Pančevo
• Galerija Matice srpske - Uroš Predić
• Galerija Matice srpske - Uroš Predić u Sentandreji
• Dorotheum Beč - Uroš Predić, Devojčica sa knjigom u crvenoj fotelji
• Foster + Svensson Private Art Collection
Dokumentacija o provenijenciji i autentičnosti dela čuva se uz samu sliku u okviru „Foster + Svensson Private Art Collection“.
Fotografije: © Akademik Uroš Predić; Foster + Svensson Private Art Collection.







